Na svega nekoliko kilometara od Šapca nalazi se Mišar, malo mjesto u Mačvi koje zauzima važno mjesto u istoriji Srbije. Upravo na ovom području u avgustu 1806. godine odigrala se jedna od najznačajnijih bitaka Prvog srpskog ustanka – Boj na Mišaru.
Ustanici predvođeni Karađorđem suprotstavili su se brojčano znatno nadmoćnijoj osmanskoj vojsci. Prema navodima iz teksta, srpska vojska imala je nešto više od 10.000 boraca, dok je osmanska strana raspolagala sa oko 40.000 ljudi.
Ustanak protiv osmanske vlasti
Početak 19. vijeka na prostoru Srbije obilježili su teški uslovi pod osmanskom vlašću. Povećanje poreza, slabljenje lokalne samouprave i nasilje janjičara dodatno su pogoršali položaj stanovništva.
Poseban događaj bila je takozvana „sječa knezova“ 1804. godine, kada su janjičari pogubili veći broj srpskih knezova i uglednika, strahujući od pobune. Umjesto da spriječi ustanak, ovaj čin postao je jedan od njegovih neposrednih povoda.
Srpski ustanici okupili su se oko Karađorđa Petrovića, čime je počeo Prvi srpski ustanak.
Tri dana borbe na Mišaru
Boj na Mišaru počeo je 13. avgusta 1806. godine. Ustanici su se utvrdili na Mišarskom polju, gdje su očekivali napad osmanskih snaga.
Borbe su trajale nekoliko dana, a ishod dugo nije bio izvjestan. Osmanska konjica uspijevala je da potisne ustanike, dok su srpski borci u drugim fazama bitke prelazili u protivnapad.
Osmanskim snagama komandovao je Mehmed-beg Kulenović, koji je tokom bitke poginuo. Nakon teških borbi, srpska vojska uspjela je da potisne protivnika i odnese jednu od najvažnijih pobjeda Prvog srpskog ustanka.
Boj na Mišaru tako je postao simbol otpora i borbe za oslobođenje od osmanske vlasti.
Ustanak ipak nije odmah donio slobodu
Iako je pobjeda na Mišaru predstavljala veliki uspjeh ustanika, Prvi srpski ustanak nije završio oslobođenjem Srbije. Osmanska vojska je 1813. godine ponovo uspostavila kontrolu nad ustaničkom teritorijom.
Međutim, otpor nije ugašen. Samo dvije godine kasnije, 1815. godine, počeo je Drugi srpski ustanak pod vođstvom Miloša Obrenovića. Nakon njega Srbija je dobila autonomiju, što je predstavljalo važan korak ka kasnijem sticanju pune državne nezavisnosti.
Boj na Mišaru ostao u epskoj tradiciji
Jedan od najpoznatijih tragova o ovoj bici ostavio je slijepi guslar i pjesnik Filip Višnjić. U svojoj epskoj pjesmi „Boj na Mišaru“ opjevao je događaje iz Prvog srpskog ustanka, dajući posebnu pažnju junacima, njihovim porodicama i stradanju.
Njegove pjesme danas predstavljaju značajan dio srpske usmene književne tradicije, ali i vrijedan izvor za razumijevanje načina na koji je narod doživljavao ustanak i borbu protiv osmanske vlasti.
Boj na Mišaru ostao je zapamćen kao jedna od ključnih pobjeda Prvog srpskog ustanka – trenutak kada su ustanici, uprkos velikoj brojčanoj nadmoći protivnika, uspjeli da odbrane svoje položaje i pokažu da osmanska vlast više nije nepobjediva.




