Ljubuški mladi krompir pravi je fenomen hercegovačkog krša i godinama važi za jednu od najvažnijih poljoprivrednih kultura tog kraja. Ono po čemu se razlikuje od uvoznih sorti jeste jedinstven spoj specifične crvene zemlje (crvenice), blage mediteranske klime i velikog broja sunčanih dana. Zahvaljujući tim prirodnim prednostima, ljubuški krompir sazrijeva znatno ranije od ostalih sorti u regionu, a odlikuju ga izuzetno tanka kora i prepoznatljiv, bogat ukus. Dok se na tržištu često nude industrijski uzgajane sorte, u ljubuškim selima Vojnići, Šipovača i Veljaci, koja se nalaze uz samu granicu sa Hrvatskom, vađenje krompira i dalje se obavlja ručno.
Iako se nekada od same primarne poljoprivredne proizvodnje moglo lakše živjeti i ulagati, današnji proizvođači ističu da uglavnom preživljavaju iz godine u godinu. Predsednik Poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje“ iz Ljubuškog, Dubravko Buco Vukojević, ipak daje nešto drugačiji pogled na ovu temu i objašnjava istorijski kontekst zarade u ovom kraju:
Od poljoprivrede samo preživljavanje
“Niste u pravu, od poljoprivrede se oduvijek preživljavalo, a od trgovine se živjelo i gradilo. Posebno kada su naši ljudi držali tezge na pijacama duž primorja, tada se gradilo.“
Osvrćući se na ovogodišnju sezonu, Vukojević kaže da je bila prosječna. Ukupno je zasađeno između 300 i 350 hektara mladog krompira, a sadnja je kasnila zbog obilnih kiša i nepovoljnih vremenskih uslova tokom februara. Uprkos tome, na kraju je izvađeno između 5.000 i 6.000 tona krompira.
Prvi plastenički krompir, koji se na tržištu prodavao do 10. maja, dostizao je početnu cijenu od oko 1,24 evra po kilogramu. Kasnije je cijena padala, ali je najveći dio roda prodat po cijeni između 0,39 i 0,49 evra po kilogramu. Prema riječima predsednika zadruge, cijena od oko pola evra po kilogramu poljoprivrednicima omogućava zaradu i motivaciju da nastave proizvodnju, piše Slobodna Dalmacija.
Proizvodni rezultati i kretanje cijena na tržištu
Jedan od najvećih problema sa kojim se suočavaju proizvođači iz Ljubuškog, slično kao i njihove komšije iz Vrgorske krajine, jeste hroničan nedostatak radne snage. Govoreći o pronalaženju sezonskih radnika, Dubravko Buco Vukojević slikovito kaže:
“Prije ćete doći na CT pregled nego pronaći nekoga ko će raditi 10 do 15 dana za dnevnicu u polju. Nije problem u novcu – dnevnica je oko 75 evra za osam sati rada. Jednostavno, mlade ljude to više ne zanima i nemaju potrebu za takvim poslom, jer posla ima na svakom koraku. Uglavnom nalaze poslove koji im više odgovaraju i rijetko se odlučuju za rad u polju, kao što je to bio slučaj pre 30 ili 40 godina. Došla su druga vremena i to moramo da prihvatimo. Ljudi koje danas možete angažovati uglavnom imaju 50 i više godina.“
Među mlađim poljoprivrednicima koji su se u potpunosti posvetili ovoj proizvodnji nalazi se Mario Čuljak iz Veljaka, vlasnik poljoprivredne apoteke i registrovane izvozne kompanije “Rosić“, koja posjeduje međunarodni sertifikat Global G.A.P. za održivu i bezbijednu proizvodnju.
Čuljak je ove godine zasadio 5,5 tona sjemenskog krompira i ostvario natprosječan prinos od pet do šest tona na 1.000 kvadratnih metara, dok se uobičajen prinos kreće između četiri i pet tona.
Zavisnost od hrvatskog tržišta
Govoreći o značaju plasmana robe u susjednu Hrvatsku, Čuljak otvoreno kaže:
“Ove godine sam zasadio 5,5 tona sjemenskog krompira i prinos je bio veoma dobar. Međutim, moram da istaknem da, da nije Hrvatske, mnogi proizvođači ljubuškog mladog krompira ne bi opstali. Između 65 i 70 odsto ukupne proizvodnje krompira iz Ljubuškog završava na hrvatskom tržištu. To je spas za mnoge poljoprivrednike, jer znaju da imaju siguran otkup i tržište. Nas sedam ili osam bavimo se izvozom, a moja firma posjeduje oznaku Global G.A.P.“
Čuljak upozorava i na pokušaje pojedinih veletrgovaca da pod brendom ljubuškog mladog krompira na hrvatskom tržištu prodaju uvozni egipatski krompir, ali ističe da ti pokušaji nisu uspjeli, jer kupci prepoznaju kvalitet proizvoda koji se ručno uzgaja u crvenici.
Uspješnu sezonu potvrđuju i nesvakidašnji primjerci sa njiva. Jasna Grbavac iz Šipovače, koja se poljoprivredom i uzgojem krompira bavi već 30 godina, privukla je veliku pažnju na društvenim mrežama fotografijama ubranih “džinovskih krompira“.
Ove godine zasadila je sedam tona sjemenskog krompira, uglavnom sorti Arizona i Carerra. Govoreći o ovogodišnjem rodu i radu na porodičnom gazdinstvu, kaže:
“Već 30 godina bavim se poljoprivredom i sadnjom krompira, a ove godine sam zasadila sedam tona. Bila je to jedna prosječna poljoprivredna godina. Uglavnom sadim sorte Arizona i Carerra. Krompiri koje vidite na fotografiji su sorte Arizona. Nisam ih mjerila, ali po mojoj procjeni svaki teži između 1,3 i 1,5 kilograma. Svi u porodici radimo zajedno i tako funkcionišemo. Čim nemate svoju porodicu da radi na imanju, nastaju problemi.“
(espreso.co.rs)
