Pitanje Prevlake, jednog od najosjetljivijih otvorenih bilateralnih pitanja između Crne Gore i Hrvatske, ponovo je dospjelo u centar regionalne javnosti nakon izjave predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, da bi rt Oštro trebalo da pripadne Crnoj Gori. Reakcija iz Zagreba uslijedila je gotovo trenutno, a poruke hrvatskih zvaničnika pokazale su da Hrvatska pitanje teritorijalnog suvereniteta nad Prevlakom smatra zatvorenim i nespornim.
Iako se na prvi pogled radi o starom graničnom problemu koji povremeno dobija medijsku pažnju, spor oko Prevlake predstavlja mnogo složenije pitanje koje uključuje međunarodno pravo, nasljeđe raspada bivše Jugoslavije, pomorsko razgraničenje, energetske interese i širu dinamiku evropskih integracija Crne Gore.
Istorijsko nasljeđe i značaj Prevlake
Poluostrvo Prevlaka nalazi se na krajnjem jugu Hrvatske i predstavlja strateški važnu tačku na ulazu u Bokokotorski zaliv. Njegov geografski položaj vijekovima je imao vojni i trgovački značaj, a tokom postojanja Jugoslavije pitanje administrativnih granica između republika nije imalo posebnu političku težinu.
Tek raspadom SFRJ i nastankom novih država administrativne granice postale su međunarodne granice, što je otvorilo brojna pitanja njihovog preciznog definisanja i potvrđivanja.
U slučaju Prevlake, Hrvatska polazi od stava da je kopnena granica jasno određena još u vrijeme socijalističke Jugoslavije, te da je potvrđena mišljenjima Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji, poznatije kao Badinterova komisija.
Badinterova komisija i princip uti possidetis juris
Jedan od ključnih pravnih temelja hrvatske pozicije jeste primjena načela uti possidetis juris, prema kojem unutrašnje administrativne granice federalnih jedinica nakon sticanja nezavisnosti postaju međunarodno priznate državne granice.
Badinterova komisija je početkom devedesetih godina upravo na tom principu zasnovala svoje mišljenje o raspadu Jugoslavije, nastojeći da spriječi dodatne teritorijalne sporove među novonastalim državama.
Glavni sekretar Hrvatskog društva za pomorsko pravo, Igor Vio, smatra da je pitanje kopnene granice na Prevlaci time pravno zatvoreno, uključujući i rt Oštro, koji Hrvatska smatra dijelom svoje teritorije.
Sa stanovišta međunarodnog prava, taj argument ima značajnu težinu, budući da je princip uti possidetis juris potvrđen i kroz praksu Međunarodnog suda pravde, naročito u slučajevima dekolonizacije u Africi i Latinskoj Americi, a kasnije i u kontekstu raspada složenih država.
Međutim, međunarodno pravo ostavlja mogućnost da dvije suverene države sporazumno izmijene ili redefinišu postojeće granice, ukoliko za to postoji obostrana politička volja.
Upravo zbog toga pitanje eventualnog pripajanja rta Oštro Crnoj Gori nije moguće riješiti jednostranim zahtjevima ili političkim izjavama, već isključivo bilateralnim dogovorom ili međunarodnom arbitražom na koju bi obje strane pristale.
Sporazum Sanader–Đukanović i put prema Hagu
Važan pravni okvir za rješavanje ovog pitanja uspostavljen je 2008. godine sporazumom tadašnjih premijera Ive Sanadera i Mila Đukanovića. Tim dokumentom predviđeno je da dvije države pokušaju da spor riješe pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju, predmet može biti upućen Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
Takav pristup predstavlja standardni model mirnog rješavanja međunarodnih sporova, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija i osnovnim principima međunarodnog prava.
Ipak, međunarodni sudovi nemaju automatsku nadležnost. Njihova jurisdikcija zavisi od saglasnosti država, što znači da ni Crna Gora ni Hrvatska ne mogu jednostrano nametnuti arbitražni postupak drugoj strani.
Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da će eventualni odlazak pred Međunarodni sud pravde biti moguć tek nakon što politički odnosi između dvije države dostignu viši nivo međusobnog povjerenja.
More kao stvarni predmet budućeg spora
Penzionisani profesor međunarodnog prava, Časlav Pejović, smatra da bi konačni predmet eventualnog sudskog postupka prije svega moglo biti pomorsko razgraničenje, a ne sama kopnena granica.
Prema savremenom međunarodnom pomorskom pravu, koje je najvećim dijelom kodifikovano Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravu mora iz 1982. godine, države imaju pravo na teritorijalno more, epikontinentalni pojas i ekskluzivnu ekonomsku zonu, pri čemu se granice između susjednih država određuju principima pravičnosti i proporcionalnosti.
U slučaju Bokokotorskog zaliva, geografske specifičnosti dodatno komplikuju proces razgraničenja. Položaj rta Oštro i ostrva Mamula utiče na određivanje morskih granica, a samim tim i na potencijalna prava na eksploataciju prirodnih resursa.
Zbog toga brojni pravnici smatraju da bi Crna Gora mogla imati snažnije argumente upravo u domenu pomorskog razgraničenja nego kada je riječ o kopnenom suverenitetu nad samom Prevlakom.
Energetski interesi u pozadini političkog spora
Nekadašnji šef Ekspertske grupe Vlade Crne Gore, Nebojša Vučinić, još prije nekoliko godina ukazivao je na mogućnost da se u pozadini spora nalaze i energetski interesi.
Istraživanja sprovedena u vrijeme bivše Jugoslavije sugerisala su postojanje potencijalnih nalazišta nafte i prirodnog gasa u području između rta Oštro i ostrva Mamule. Ukoliko bi takva nalazišta bila potvrđena savremenim istraživanjima, pitanje morskog razgraničenja dobilo bi dodatni ekonomski značaj.
Slični primjeri širom svijeta pokazuju da prirodni resursi često predstavljaju jedan od ključnih motiva za intenziviranje teritorijalnih sporova, čak i kada su oni formalno dugo prisutni u međunarodnim odnosima.
Prevlaka i evropske integracije Crne Gore
Spor oko Prevlake ne može se posmatrati odvojeno od ukupnih političkih odnosa između Zagreba i Podgorice.
Hrvatska je krajem 2024. godine blokirala zatvaranje Poglavlja 31 u pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom, a dodatne tenzije izazvane su usvajanjem Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahau i Mauthauzen.
Istovremeno, Zagreb insistira na rješavanju niza otvorenih pitanja, među kojima su obeštećenje logoraša, pronalazak nestalih osoba iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, imovinski zahtjevi hrvatskih porodica, pitanje školskog broda „Jadran“ i određena simbolička pitanja vezana za Morinj i Kotor.
Takav pristup potvrđuje da Prevlaka nije izolovan problem, već dio šireg paketa bilateralnih odnosa koji imaju direktan uticaj na evropski put Crne Gore.
Između prava i politike
Iskustva međunarodne prakse pokazuju da teritorijalni sporovi rijetko bivaju riješeni isključivo pravnim argumentima. Iako međunarodno pravo pruža jasne procedure i principe, konačna rješenja najčešće zavise od političke volje i spremnosti država na kompromis.
U slučaju Prevlake, izvjesno je da pitanje rta Oštro ne može biti riješeno bez saglasnosti obje države, dok eventualna arbitraža ili postupak pred Međunarodnim sudom pravde ostaju moguća opcija ukoliko bilateralni pregovori ne donesu rezultate.
Za sada, pravni argumenti Hrvatske u pogledu kopnene granice oslanjaju se na snažno međunarodnopravno uporište u principu uti possidetis juris i mišljenjima Badinterove komisije, dok Crna Gora potencijalno može graditi snažniju poziciju kada je riječ o pomorskom razgraničenju i pravima koja iz njega proizlaze.
Bez obzira na različite interpretacije istorije i prava, izvjesno je da će konačno rješenje ovog pitanja zahtijevati kombinaciju diplomatskog dijaloga, međunarodnopravnih mehanizama i političke mudrosti, kako bi Prevlaka od simbola sporova postala primjer dobrosusjedske saradnje u regionu.
